Šah.hr - prvi hrvatski šahovski forum
26-04-2018, 16:23:54 *
Dobrodošli! Molimo, prijavite se! Još niste član? Registrirajte se u dva jednostavna koraka!

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti: Pratite nas na Facebooku: https://www.facebook.com/Sah.hr.sahovski.portal
 
   Forum   Pomoć Traži Prijava Registracija  
 Str: 1 ... 7 8 [9]
  Ispis  
Autor Tema: Zen (i srodne) priče  (Posjeta: 30772 puta)
Gulliver
Kralj
*
Offline Offline

Postova: 7.613


"Život je samo most. Ne gradi kuću na mostu."

Chesspect: +17739

« Odgovor #120 na: 25-06-2013, 15:34:54 »
+1

NEKADA DAVNO, NEKI SE MAJSTOR OBRAĆAO skupini ljudi, a njegova
poruka bijaše prekrasna toliko da su svi osjećali kako ih diraju riječi ljubavi. U
gomili je stajao i neki muškarac koji je pomnjivo slušao svaku riječ što ju je
majstor izgovorio. Taj čovjek bijaše vrlo ponizan, a imao je i veliko srce.
Majstorove riječi toliko su ga dotaknute da je osjetio potrebu pozvati ga u svoj
dom.

Kad je majstor prestao govoriti, čovjek se probije kroz gomilu, zagleda se
majstoru u oči i reče: »Znam da si zaposlen i da svi zahtijevaju tvoju pažnju.
Znam da jedva imaš vremena poslušati moje riječi. Ali moje je srce otvoreno
jako i ja osjećam toliko ljubavi prema tebi da imam potrebu pozvati te u svoj
dom. Za tebe želim prirediti najbolji obrok. Ne očekujem da ćeš prihvatiti, no to
sam ti jednostavno morao reći
«.

Majstor se zagleda u čovjekove oči, pa mu s prekrasnim osmijehom reče:
»Pripremi sve što želiš. Doći ću«. A tada se okrene i ode.

Kad je čovjek čuo te riječi, nabuja radost u njegovu srcu. Jedva je mogao
dočekati da posluži majstora i da mu pokaže svoju ljubav. To će biti najvažniji
dan u njegovu životu: majstor će boraviti u njegovu domu. Kupio je najbolju
hranu i vino i pronašao najljepšu odjeću da je kao dar prinudi majstoru. Tada je
otrčao kući da bi pripremio sve što je potrebno da primi majstora. Očistio je
cijelu kuću, pripremio najraskošniji objed i prekrasno ukrasio stol. Srce mu
bijaše prepuno radosti, jer je znao da će majstor doći uskoro.

Čovjek je nestrpljivo čekao, kadli netko zakuca na vrata. On ih radosno otvori,
ali umjesto majstora ugleda neku staricu. Zagledala mu se u oči i rekla: »Gladna
sam. Možeš li mi dati komad kruha?
«

Čovjek je bio malo razočaran zato što to nije došao majstor. Pogledao je ženu i
rekao joj: »Molim te, uđi u kuću«. Posjeo ju je na mjesto koje je namijenio
majstoru i ponudio je hranom koju je pripravio za majstora. Ali bio je nestrpljiv
i jedva je dočekao da žena pojede. Starica je bila dirnuta njegovom
velikodušnošću. Zahvalila mu je i otišla.

Čovjek je jedva uspio ponovo pripremiti stol za majstora, kadli netko opet
pokuca na vrata. Taj put bio je to neki stranac koji je proputovao cijelu pustinju.
Stranac pogleda čovjeku u oči i reče: »Žedan sam. Možeš li mi dati nešto da
popijem?
«

Čovjek je ponovno bio malko razočaran jer ni to nije bio majstor. Pozvao je
stranca u kuću i posjeo ga na mjesto koje je pripremio za majstora. Ponudio mu
je vina što ga je namijenio majstoru. Kad je stranac otišao, čovjek je ponovno
sve pripremio za majstora.

Opet se začulo kucanje na vratima. Kad je čovjek otvorio vrata, ugledao je
dijete. Dijete je pogledalo čovjeka i reklo: »Hladno mi je. Možeš li mi dati
pokrivač da se ogrnem?
«

Čovjek je bio malko razočaran jer ni to nije bio majstor, ali se zagledao u
djetetove oči i u svome srcu osjetio ljubav. Hitro je prikupio odjeću koju je
namjeravao dati majstoru i ogrnuo dijete tom odjećom. Dijete mu je zahvalilo i
otišlo.

Čovjek je ponovno sve pripremio za majstora, a tada je čekao dugo u noć. Kad
je shvatio da majstor neće doći, bio je razočaran, ali je majstoru odmah i
oprostio. Rekao je u sebi: »Znao sam da ne mogu očekivati da majstor dođe u
moj skroman dom. Doduše je rekao da će doći, no mora da mu je iskrsnulo nešto
mnogo važnije. Majstor nije došao, ali mi je barem rekao da će doći, a to je
dosta da moje srcu bude sretno
«.

Polagano je sklonio hranu, odnio vino i otišao u krevet. Te noći sanjao je da je
majstor došao u njegovu kuću. Čovjek je bio sretan što ga vidi, ali nije znao da
je to samo san. »Majstore, došao si! Održao si riječ«.

Majstor je odgovorio: »Da, došao sam, ali i prije već sam bio ovdje. Bijah
gladan, a ti si me nahranio. Bijah žedan, a ti si mi dao vina. Bilo mi je hladno, a
ti si me odjenuo. Što god učiniš za druge, učinio si za mene
«.
Evidentirano

\"Šah,poput ljubavi, poput glazbe, ima moć učiniti ljude sretnim\" .... S.Tarrasch

\"Istina je zemlja koja nema staze\" .... Jisshu Krishnamurti

\"Ego je ledeni brijeg. Otopite ga u dubokoj ljubavi, tada će on nestati, a vi ćete postati dio oceana.\"
Osho
Gulliver
Kralj
*
Offline Offline

Postova: 7.613


"Život je samo most. Ne gradi kuću na mostu."

Chesspect: +17739

« Odgovor #121 na: 25-06-2013, 15:47:47 »
+1

"Dolazim, učitelju, jer se osjećam tako bezvrijednim
da nemam volje ni za što. Kažu mi da sam ni za što,
da ništa ne radim dobro, da sam nespretan i prilično
glupav. Kako se mogu popraviti? Što mogu učiniti da
me više cijene?"

Učitelj mu je, i ne pogledavši ga, rekao: "Baš mi je
žao, momče. Ne mogu ti pomoći budući da prvo moram
riješiti svoj problem. Možda poslije..." Malo je
zastao i dodao: "Kad bi ti meni pomogao, brže bih to
riješio i možda bih ti onda mogao pomoći."

"V... vrlo rado, učitelju", oklijevao je mladić osjećajući
da je opet obezvrijeđen i da su njegove potrebe
zapostavljene.

"Dobro", nastavio je učitelj. Skinuo je prsten koji
je nosio na malom prstu lijeve ruke i pružajući ga
mladiću, dodao: "Uzmi konja koji je vani i odjaši do
tržnice. Trebam prodati ovaj prsten jer moram vratiti
dug. Moraš za njega dobiti najbolju moguću cijenu i
ne prihvaćaj manje od jednog zlatnika. Idi i što prije
se vrati s tim novčićem."

Mladić je uzeo prsten i otišao. Čim je došao na
tržnicu, stao je nuditi prsten trgovcima, koji su ga
promatrali sa zanimanjem dok im mladić nije rekao
koliko traži za njega.

Kad je mladić spomenuo zlatnik, neki su se smijali,
drugi su okretali glavu i samo je jedan starac bio
dovoljno ljubazan da mu objasni da je zlatnik prevrijedan
da bi ga dobio u zamjenu za prsten. Netko je
htio pomoći te mu ponudio srebrnjak i bakrenu posudicu,
ali mladić je dobio upute da ne prihvaća ništa
manje od zlatnika pa je odbio ponudu.

Nakon što je ponudio prsten svima koje je sreo na
tržnici, a bilo ih je više od stotinu, shrvan zbog neuspjeha
popeo se na konja i vratio se.

Kako je samo mladić želio zlatnik, da ga može dati
učitelju i riješiti ga brige kako bi napokon dobio
njegov savjet i pomoć!

Ušao je u sobu.
"Učitelju", rekao je, "žao mi je. Ne mogu dobiti to
što tražiš. Možda sam mogao dobiti dva ili tri srebrnjaka,
ali sumnjam da ću ikoga moći zavarati u vezi s
pravom vrijednošću prstena."

"To što si rekao veoma je važno, mladi prijatelju",
odgovorio je učitelj. "Najprije moramo doznati pravu
vrijednost prstena. Ponovno uzjaši konja i idi zlataru.
Tko to može znati bolje od njega? Reci mu da želiš
prodati prsten i pitaj ga koliko ti može dati za njega.
Ali ma koliko ti nudio, nemoj mu ga prodati. Vrati se
ovamo s prstenom."

Mladić je opet uzjahao konja.

Zlatar je pregledao prsten uz svjetlo uljanice, pogledao
ga kroz povećalo, izvagao i rekao mladiću:

"Reci učitelju, momče, da mu ako ga želi odmah
prodati, za prsten ne mogu dati više od pedeset osam
zlatnika."

"Pedeset osam zlatnika?" uzviknuo je mladić.

"Da", odgovorio je zlatar. "Znam da bismo s vremenom
za njega mogli dobiti šezdesetak zlatnika, ali
ako ga hitno prodaje..."

Mladić je uzbuđen odjurio učiteljevoj kući i rekao
mu što se dogodilo.

"Sjedni", rekao mu je učitelj nakon što ga je saslušao.
"Ti si poput ovoga prstena: pravi biser, vrijedan i
jedinstven. I kao takva može te procijeniti samo pravi
stručnjak. Zašto ideš kroz život želeći da netko nebitan
otkrije tvoju pravu vrijednost?"
I rekavši to, ponovno stavi prsten na mali prst lijeve
ruke.
Evidentirano

\"Šah,poput ljubavi, poput glazbe, ima moć učiniti ljude sretnim\" .... S.Tarrasch

\"Istina je zemlja koja nema staze\" .... Jisshu Krishnamurti

\"Ego je ledeni brijeg. Otopite ga u dubokoj ljubavi, tada će on nestati, a vi ćete postati dio oceana.\"
Osho
Gulliver
Kralj
*
Offline Offline

Postova: 7.613


"Život je samo most. Ne gradi kuću na mostu."

Chesspect: +17739

« Odgovor #122 na: 25-06-2013, 15:57:53 »
+1

Bila jednom izvan grada jedna kućica, gotovo straćara.
Ispred nje se nalazila malena radionica s nekoliko strojeva
i alata, dvije sobe, kuhinjom i skromno opremljenom
kupaonicom straga...
Ipak, Joaquin se nije žalio. U posljednje dvije godine
tesarska radionica "Sedam" postala je poznata u
selu i zarađivao je dovoljno novca da ne mora dirati u
svoju skromnu ušteđevinu.
Toga jutra, kao i svakog jutra, digao se u šest i pol
kako bi gledao izlazak Sunca. Uza sve to nije uspio
doći do jezera. Putem, na nekih dvjesto metara od
kuće, naišao je na ranjeno i izmučeno tijelo mladića.
Brzo je kleknuo i približio uho mladićevim prsima.
.. Slabo, negdje u dubini, jedno se srce borilo da
održi ono malo života koje je ostalo u tom prljavom
tijelu koje je zaudaralo na krv, blato i alkohol.
Joaquín je otišao potražiti tačke, u koje je utovario
mladića. Kad je došao kući, ispružio je tijelo na krevet,
izrezao iznošenu odjeću i pomno ga oprao vodom,
sapunom i alkoholom.
Momak, osim što je bio pijan, bio je divljački izudaran.
Imao je posjekline na rukama i leđima, a desna
mu je noga bila slomljena.
Tijekom iduća dva dana čitav se Joaquínov život
vrtio oko zdravlja njegova zahvalna gosta: liječio je i
previjao njegove rane, imobilizirao njegovu nogu i
hranio mladića žličicama pileće juhe.
Kad se mladić probudio, Joaquín je bio uz njega
gledajući ga pun nježnosti i zabrinutosti.
"Kako si?" upitao je Joaquín.
"Dobro... Mislim", odgovorio je mladić gledajući
svoje čisto i izliječeno tijelo. "Tko me izliječio?"
"Ja."
"Zašto?"
"Zato što si bio ozlijeđen."
"Samo zato?"
"Ne, i zato što trebam pomoćnika."
I obojica su se od srca nasmijala.
Dobro uhranjen, naspavan i trijezan, Manuel, kako
se mladić zvao, odmah je povratio snagu.
Joaquín ga je pokušavao naučiti poslu, a Manuel
je pokušavao izbjegavati posao koliko god je mogao.
Joaquín je neprestano pokušavao utuviti u tu glavu
iskvarenu razuzdanim životom prednosti dobra posla,
dobra imena i časna života. Uvijek se činilo da Manuel
shvaća, ali dva sata ili dva dana nakon toga opet bi
zaspao ili bi zaboravio obaviti zadatak koji mu je Joaquín
povjerio.
Prošli su mjeseci i Manuel se potpuno opravio.
Joaquín je dodijelio Manuelu glavnu sobu, udio u poslu
i pravo da se prvi kupa u zamjenu za mladićevo
obećanje da će se posvetiti radu.
Jedne noći, dok je Joaquín spavao, Manuel je odlučio
da je šest mjeseci apstinencije bilo dosta i pomislio
da mu jedna čašica pića u selu neće naškoditi. Za
slučaj da se Joaquín noću probudi, zaključao je vrata
iznutra i izašao kroz prozor ostavivši upaljenu svijeću
da izgleda kao da je ondje.
Nakon prve čaše došla je druga, a nakon nje treća,
pa četvrta i još mnoge druge...
Pjevao je sa svojim drugovima u pijanstvu kad su
ispred vrata bara prošli vatrogasci uz zvuk sirene. Manuel
nije povezivao taj događaj s onim što se zbivalo
dok idućeg jutra nije teturajući došao kući i ugledao
okupljenu gomilu na ulici...
Samo pokoji zid, malo strojeva i neki alati spasili
su se od požara. Sve drugo uništila je vatra. Od Joaquina
su našli samo četiri-pet nagorjelih kostiju, koje
su pokopali na groblju ispod ploče na koju je Manuel
dao isklesati sljedeći epitaf:
"Učinit ću to, Joaquíne, učinit ću t o ! "
Uz mnogo truda Manuel je ponovno sagradio tesarsku
radionicu. Bio je lijen, ali sposoban, i ono što je naučio
od Joaquina bilo je dovoljno da spasi posao.
Uvijek je imao osjećaj da ga Joaquín odnekud promatra
i sokoli. Manuel bi ga se sjetio pri svakom postignuću:
na vjenčanju, pri rođenju prvoga djeteta,
kupnji prvog auta...
Petsto kilometara odande Joaquín, živ i zdrav, pitao se
je li bilo ispravno lagati, varati i zapaliti onu tako lijepu
kuću samo zato da spasi mladića.
Odgovorio je sam sebi da jest i nasmijao se pri
samoj pomisli kako je seoska policija zamijenila svinjske
kosti s ljudskima...
Njegova nova tesarska radionica bila je malo skromnija
od prijašnje, ali već je bila poznata u selu. Zvala
se "Osam".
Evidentirano

\"Šah,poput ljubavi, poput glazbe, ima moć učiniti ljude sretnim\" .... S.Tarrasch

\"Istina je zemlja koja nema staze\" .... Jisshu Krishnamurti

\"Ego je ledeni brijeg. Otopite ga u dubokoj ljubavi, tada će on nestati, a vi ćete postati dio oceana.\"
Osho
Gulliver
Kralj
*
Offline Offline

Postova: 7.613


"Život je samo most. Ne gradi kuću na mostu."

Chesspect: +17739

« Odgovor #123 na: 25-06-2013, 16:08:28 »
+1

U ZEMLJI DUGIH ŽLICA

Bio jednom jedan čovjek koji je mnogo putovao. Tijekom
svoga života posjetio je stotine stvarnih i izmišljenih
zemalja...
Jedno od putovanja kojeg se najčešće prisjećao bio
je posjet Zemlji Dugih Žlica. Slučajno je došao do granice:
na putu od Groždezemske do Paraisa nalazio se
malen odvojak prema spomenutoj zemlji. Kako je volio
istraživati, krenuo je tim putem. Krivudava cesta
završavala je pred golemom osamljenom kućom. Kad
se približio, primijetio je da je kuća podijeljena na dva
paviljona: Zapadno krilo i Istočno krilo. Parkirao je
auto i prišao kuci. Na vratima je stajala obavijest:
Zemlja Dugih Žlica
"Ova malena zemlja
sastoji se samo od dvije
prostorije nazvane crna i
bijela. Kako biste prošli
njima, morate ići hodnikom
do račvanja. Skrenite desno
ako želite posjetiti crnu sobu
ili lijevo ako želite posjetiti
bijelu sobu."
Čovjek je hodao hodnikom i nasumce je prvo skrenuo
desno. Novi hodnik, dugačak nekih pedeset metara,
završavao je golemim vratima. Čim je napravio prve
korake, začuo je jaukanje i zapomaganje koji su dopirali
iz crne sobe.
Na trenutak su ga uzvici boli i patnje malo pokolebali,
ali odlučio je nastaviti. Došao je do vrata, otvorio
ih i ušao.
Oko golema stola sjedile su stotine ljudi. Na sredini
stola nalazile su se najizvrsnije delicije koje je
čovjek mogao zamisliti i, iako su svi imali žlicu kojom
su mogli dosegnuti središnji tanjur, umirali su od gladi.
Razlog je bio taj što su žlice bile dvostruko duže
od njihovih ruku i bile su vezane za njihove ruke.
Tako su se svi mogli poslužiti, ali nitko nije mogao
prinijeti hranu ustima.
Situacija je bila tako očajna i urlici tako neugodni
da se čovjek okrenuo i izjurio iz sobe.
Vratio se u središnju dvoranu i krenuo lijevim
hodnikom, koji je vodio u bijelu sobu. Hodnik, potpuno
jednak prethodnome, završavao je jednakim vratima.
Jedina je razlika bila ta što se putem nisu čuli
jaukanje i zapomaganje. Kad je došao do vrata, istraživač
je okrenuo kvaku i ušao u sobu.
Stotine osoba sjedile su i ovdje oko stola jednakog
onome u crnoj sobi. I ovdje su se na sredini nalazile
najizvrsnije delicije i svima su žlice bile vezane za
ruke.
Ali tu nitko nije ni jaukao ni zapomagao. Nitko
nije umirao od gladi jer su svi hranili jedni druge!
Čovjek se nasmiješio, okrenuo i izašao iz bijele
sobe. Kad je čuo "klik" vrata koja su se zatvorila, iznenada
se čudom našao u svome autu na putu u Parais.
Evidentirano

\"Šah,poput ljubavi, poput glazbe, ima moć učiniti ljude sretnim\" .... S.Tarrasch

\"Istina je zemlja koja nema staze\" .... Jisshu Krishnamurti

\"Ego je ledeni brijeg. Otopite ga u dubokoj ljubavi, tada će on nestati, a vi ćete postati dio oceana.\"
Osho
Gulliver
Kralj
*
Offline Offline

Postova: 7.613


"Život je samo most. Ne gradi kuću na mostu."

Chesspect: +17739

« Odgovor #124 na: 25-06-2013, 16:18:39 »
+1

TKO SI TI?

Tog je jutra čovjek kao i uvijek ustao u sedam ujutro.
Kao i svakog jutra, odvukao je svoje papuče do kupaonice,
a nakon tuširanja obrijao se i namirisao. Odjenuo
se po modi, kao što je i bio njegov običaj, i spustio
se do vrata po svoju poštu. Tu je naišao na prvo iznenađenje
toga dana: nije bilo pisama!
Posljednjih se godina njegova prepiska povećala i
bila je važan čimbenik njegova kontakta sa svijetom.
Malo neraspoložen zbog vijesti o nedostatku novosti,
požurio se sa svojim uobičajenim doručkom od mlijeka
i žitarica (kako su preporučivali liječnici) i izašao
na ulicu.
Sve je izgledalo kao i uvijek: vozila su po običaju
prolazila istim ulicama i proizvodila one iste gradske
zvukove na koje se svaki dan žalio. Prelazeći trg, gotovo
se sudario s profesorom Exerom, starim znancem
s kojim je običavao satima razgovarati o beskorisnim
metafizičkim postavkama. Pozdravio ga je mahnuvši
rukom, ali čini se da ga profesor nije prepoznao. Zazvao
ga je po imenu, ali već se bio udaljio i naš junak je
mislio da ga nije čuo. Dan je loše započeo i činilo se
da se pogoršava prijetnjama dosadom koje su lebdjele
u njegovoj duši. Odlučio je vratiti se kući, čitanju i
istraživanju, kako bi dočekao pisma koja će sigurno
doći, još brojnija kako bi nadoknadila ona koja nije
primio prije.
Te noći čovjek nije dobro spavao i probudio se veoma
rano. Sišao je i dok je doručkovao, počeo je viriti
kroz prozor očekujući poštarov dolazak. Napokon
ga je vidio kako skreće i srce mu je poskočilo. Ipak,
poštar je prošao ispred njegove kuće a da se nije zaustavio.
Čovjek je izašao i pozvao ga kako bi se uvjerio
da nema pisama za njega, a poštar ga je uvjeravao da
u njegovoj torbi nema ništa za tu adresu, potvrdio je
da u pošti nema nikakva štrajka i da nema problema
s raznošenjem pisama po gradu.
Daleko od toga da ga je umirilo, to ga je još više
zabrinulo. Nešto se događalo i morao je doznati o čemu
je riječ. Obukao je jaknu i uputio se kući svoga
prijatelja Marija.
Čim je stigao, najavio se kod kućepazitelja i čekao
u salonu svoga prijatelja, koji se odmah pojavio. Sinclair
je raširenih ruku krenuo u susret domaćinu, ali
ovaj se ograničio na to da ga upita: "Oprostite, gospodine,
mi se poznajemo?"
Čovjek je mislio da je to šala i usiljeno se nasmijao
tražeći od ovog drugog da mu natoči piće. Rezultat je
bio katastrofalan: vlasnik kuće pozvao je kućepazitelja
i naredio mu da izbaci iz kuće neznanca, koji je u toj
situaciji izgubio kontrolu i počeo vikati i vrijeđati dajući
snažnom slugi još više razloga da ga grubo izgura
na ulicu...
Putem prema kući susreo je susjede, koji su ga
ignorirali ili su se prema njemu držali kao da je neznanac.
Jedna mu je misao pala na um: organizirana je
urota protiv njega, a on je počinio neku čudnu pogrešku
prema tom društvu budući da ga ono sada odbacuje
toliko koliko ga je prije nekoliko sati cijenilo. Ipak,
ma koliko razmišljao, nije se mogao sjetiti nikakva
događaja koji je mogao biti shvaćen kao uvreda, a još
manje nekakva događaja u koji bi bio uvučen čitav
grad.
Tijekom iduća dva dana ostao je kod kuće očekujući
poštu koja nije stigla ili žudeći za posjetom nekog
prijatelja koji bi, začuđen zbog njegove odsutnosti,
pokucao na njegova vrata da se raspita za njega. Ali
ništa se nije dogodilo: nitko se nije približio njegovoj
kući. Spremačica nije došla, i nije se javila, a telefon
je prestao raditi.
Ohrabren pokojom čašicom više, pete je noći čovjek
odlučio otići u bar gdje se uvijek nalazio s prijateljima
kako bi komentirali svakodnevne gluposti.
Čim je ušao, vidio ih je za stolom u kutu koji bi obično
izabrali. Debeli Pajdo pričao je uvijek isti vic i svi su
se po običaju smijali. Čovjek je prišao jednom stolcu
i sjeo. Odmah je zavladala ledena tišina koja je sugerirala
koliko je došljak svima nepoželjan. Junak naše priče više
nije mogao izdržati.
"Mogu li znati zašto ste svi takvi prema meni? Ako
sam učinio nešto što vas je uzrujalo, recite mi i završimo
već jednom s ovim, ali ne budite takvi prema
meni jer ću poludjeti."
Ostali su se pogledali kao da ih to zabavlja, ali i
ljuti. Jedan od njih vrtio je kažiprstom oko sljepoočnice
postavljajući došljakovu dijagnozu. Čovjek je opet
zatražio objašnjenje, nakon toga je zamolio objašnjenje
i na kraju pao na pod preklinjući da mu objasne
zašto mu to čine.
Samo mu se jedan od njih želio obratiti.
"Gospodine, mi vas ne poznajemo, tako da nam
ništa niste učinili. Zapravo i ne znamo tko ste."
Na njegove oči počele su navirati suze, izašao je iz
bara te vukao svoje tijelo sve do kuće. Činilo se kao
da mu je svaka noga teška tonu.
Kad je ušao u svoju sobu, bacio se na krevet. Nije
znao kako ni zašto, ali postao je neznanac, nije postojao.
Više ga nije bilo u adresarima njegovih kolega ni
u sjećanjima njegovih znanaca, a još manje u osjećajima
njegovih prijatelja. U njegovoj se glavi pojavila
misao, poput udarca čekića: pitanje koje su mu drugi
postavljali i koje je sam sebi počeo postavljati: "Tko si
ti?"
Je li on doista znao odgovoriti na to pitanje? Znao
je svoje ime, adresu, veličinu svoje košulje, broj svoje
osobne iskaznice i još neke druge podatke koji su ga
definirali prema drugima. Ali izvan svega toga tko je
on zapravo, unutra i u dubini duše bio? Onaj ukus i
stavovi, one sklonosti i ideje, jesu li doista bili njegovi?
Ili su bili, kao i mnogo toga, pokušaj da ne iznevjeri
one koji su očekivali da bude ono što jest? Nešto
mu je postalo jasno: to što je neznanac oslobađa ga
obveze da bude nešto određeno. Bilo kako bilo, ništa
se ne bi promijenilo u reakcijama drugih prema njemu.
Prvi put u nekoliko posljednjih dana otkrio je
nešto što ga je smirilo: to ga stavlja u situaciju koja
mu omogućuje da se ponaša kako želi, ne tražeći odobravanje
svih oko sebe.
Duboko je udahnuo i osjetio kao da mu novi zrak
ulazi u pluća. Shvatio je da njegovim žilama teče krv,
osjetio je otkucaje svoga srca i iznenadio se da, prvi
put, ne podrhtava.
Sada je napokon znao da je sam, da je to oduvijek
bio, da ima samo sebe i sada se mogao smijati ili plakati.
.. Ali zbog sebe, a ne zbog drugih. Sada je napokon
znao:
Njegovo postojanje ne ovisi o drugima.
Otkrio je da je morao ostati sam kako bi se mogao
suočiti sa samim sobom...
Mirno je zaspao dubokim snom i sanjao prelijepe
snove.
Probudio se u deset ujutro otkrivajući da jedna
sunčana zraka u to doba ulazi kroz prozor i predivno
obasjava njegovu sobu.
Nije se okupao nego je sišao stubama pjevušeći
neku pjesmu koju nikad nije čuo i našao je nešto pred
vratima: golemu količinu pisama naslovljenih na njega-
Spremačica je bila u kuhinji i pozdravila ga kao da
se ništa nije dogodilo.
A navečer u baru činilo se kao da se nitko ne sjeća
one čudne noći ludila. Barem se nitko nije udostojio
uputiti nikakav komentar.
Sve se vratilo u normalu... osim njega,
srećom,
njega,
koji nikad više neće nikoga morati moliti da ga
pogleda kako bi znao da je živ,
njega,
koji nikad više neće morati moliti okolinu da ga
definira,
njega,
koji više nikad neće osjetiti strah od odbacivanja.
Sve je bilo isto,
osim što taj čovjek
više nikad neće zaboraviti tko je.
Evidentirano

\"Šah,poput ljubavi, poput glazbe, ima moć učiniti ljude sretnim\" .... S.Tarrasch

\"Istina je zemlja koja nema staze\" .... Jisshu Krishnamurti

\"Ego je ledeni brijeg. Otopite ga u dubokoj ljubavi, tada će on nestati, a vi ćete postati dio oceana.\"
Osho
Gulliver
Kralj
*
Offline Offline

Postova: 7.613


"Život je samo most. Ne gradi kuću na mostu."

Chesspect: +17739

« Odgovor #125 na: 25-06-2013, 16:31:01 »
+1

NA PUTU ZA VAALI

Buda je putovao svijetom kako bi našao one koji su se
nazivali njegovim učenicima i govorio im o Istini.
Tijekom njegova putovanja dolazile su stotine ljudi
koji su vjerovali u njegove riječi kako bi ga slušali,
dotaknuli ili vidjeli ga, zasigurno jedini put u životu.
Četiri svećenika koja su doznala da će Buda biti u
gradu Vaaliju, natovarila su svoje stvari na mulu i
krenula na put koji će, bude li sve u redu, trajati nekoliko
tjedana.
Jedan od njih slabo je poznavao put za Vaali i slijedio
je druge.
Nakon tri dana puta iznenadila ih je velika oluja.
Svećenici su ubrzali korak i stigli u selo, gdje su potražili
utočište dok ne prođe oluja.
Ali posljednji nije stigao do sela i morao je potražiti
utočište u kući nekog pastira, u okolici. Pastir mu je
dao ogrtač, hranu i krov da prenoći.
Idućeg jutra, kad je svećenik bio spreman za odlazak,
otišao se pozdraviti s pastirom. Kad se približio
toru, vidio je da je oluja preplašila ovce i da ih pastir
pokušava okupiti.
Svećenik je pomislio da njegova braća sigurno već
izlaze iz sela i da će, ako se ne požuri, previše zaostati
za njima. Ali nije mogao nastaviti put prepuštajući
pastira njegovoj sudbini nakon što mu je pružio utočište.
Zato je odlučio ostati dok iznova ne okupe stado.
Tako su prošla tri dana, nakon kojih je krenuo na
put ubrzavajući korak kako bi sustigao svoje drugove.
Slijedeći njihove tragove, zastao je na farmi kako
bi se ponovno opskrbio vodom.
Jedna mu je žena pokazala gdje je bunar i ispričala
se što mu ne može pomoći budući da mora nastaviti
s radom na žetvi... Dok je svećenik pojio svoje
mule i punio svoje mješine vodom, žena mu je ispričala
kako je nakon smrti njezina muža njoj i njezinoj
dječici teško skupiti sav urod prije no što propadne.
Čovjek je shvatio da žena nikako neće moći skupiti
urod na vrijeme, ali također je znao da će, ako
ostane, izgubiti trag i da neće moći biti u Vaaliju kad
Buda stigne u grad.
Vidjet ću ga nekoliko dana nakon toga, pomislio
je znajući da će Buda ostati u Vaaliju nekoliko tjedana.
Žetva je trajala tri tjedna i kad je završio posao,
svećenik je nastavio put.
Putem je doznao da Buda nije bio u Vaaliju i da je
otišao ujedno selo malo sjevernije.
Svećenik je promijenio smjer i uputio se prema
drugom selu.
Mogao je stići makar samo da ga vidi, ali putem je
morao spasiti dvoje staraca da ih rijeka ne odvuče, a
bez pomoći ne bi mogli izbjeći sigurnu smrt. Kad su
se starci oporavili, vratio se na put znajući da Buda ide
dalje...
Dvadeset godina svećenik je pratio Budu... Svaki
put kad bi se približio, dogodilo bi se nešto što bi usporilo
njegov put. Uvijek je postojao netko tko ga je
trebao i, ne znajući, sprečavao ga da stigne na vrijeme.
Napokon je doznao da je Buda odlučio otići umrijeti
u svoj rodni grad.
"Ovo je", rekao je sam sebi, "moja posljednja prilika.
Ako ne želim umrijeti ne vidjevši Budu, ne smijem
zastati putem. Sada ništa nije važnije od toga da
vidim Budu prije no što umre. Poslije će biti vremena
da pomažem drugima."
Pa je s posljednjom mulom i oskudnim zalihama
krenuo na put.
Neposredno prije ulaska u selo gotovo se spota -
knuo na ranjena jelena nasred puta. Pomogao mu je,
dao mu piti, prekrio rane svježim blatom. Jelen je otvarao
usta pokušavajući disati, ali sve mu je više nedostajalo
zraka.
Netko mora ostati s njim, pomislio je, kako bih
mogao nastaviti put.
Ali nikoga nije bilo na vidiku.
Nježno je naslonio životinju uz stijenu kako bi
nastavio put, ostavio joj je vodu i hranu nadohvat
njuške i digao se kako bi krenuo.
Napravio je samo nekoliko koraka kad je, istoga
trena, shvatio da ne može doći pred Budu znajući u
dubini svoga srca da je ostavio bespomoćno biće na
umoru...
Tako je istovario mulu i ostao njegovati životinjicu.
Čitavu je noć bdio nad njom kao da njeguje dijete.
Davao joj je vodu u usta i mijenjao zavoje na čelu.
Negdje u zoru jelen se oporavio.
Svećenik je ustao, sjeo na osamljeno mjesto i zaplakao...
Napokon je izgubio i svoju posljednju priliku.
"Više te nikad neću moći naći", rekao je glasno.
"Ne traži me više", rekao mu je glas koji je dopirao
iza njega, "jer našao si me."
Svećenik se okrenuo i vidio kako se jelen ispunja
svjetlošću i poprima okrugao Budin oblik.
"Izgubio bi me da si me ostavio da umrem ovdje,
ove noći, kako bi me vidio u mome selu... I ne uznemiruj
se u vezi s mojom smrću: Buda ne može umrijeti
dok ima ljudi poput tebe koji su spremni slijediti
moj put godinama, žrtvujući svoje potrebe potrebama
drugih. To je Buda. Buda je u tebi."
Evidentirano

\"Šah,poput ljubavi, poput glazbe, ima moć učiniti ljude sretnim\" .... S.Tarrasch

\"Istina je zemlja koja nema staze\" .... Jisshu Krishnamurti

\"Ego je ledeni brijeg. Otopite ga u dubokoj ljubavi, tada će on nestati, a vi ćete postati dio oceana.\"
Osho
Gulliver
Kralj
*
Offline Offline

Postova: 7.613


"Život je samo most. Ne gradi kuću na mostu."

Chesspect: +17739

« Odgovor #126 na: 10-11-2013, 01:42:02 »
+1

ZAŠTO NISAM POPUT TEBE?

Jednom su pitali nekoga zen učitelja - posjetio ga je jedan profesor koji ga je upitao:
"Zašto ja nisam poput vas? To je moja želja. Zašto nisam kao i vi? Zašto nisam mudrac
kao i vi?"

Učitelj je odgovorio: "Čekajte, sjedite i šutite. Promatrajte. Promatrajte mene i
promatrajte sebe. A kad svi odu, ako pitanje još uvijek ostane, odgovorit ću vam."
I cijeli su dan ljudi dolazili i odlazili. Učenici su ispitivali, a profesor je postao vrlo
uznemiren - gubilo se vrijeme. A ovaj čovjek je rekao: "Kad svi odu..."

Tada se spustila noć i nikog više nije bilo. A profesor je rekao: "Sada je zaista dosta.
Čekao sam cijeli dan. Što je s mojim pitanjem?"
Mjesec se podigao, bio je pun. A učitelj je pitao: "Zar još niste dobili odgovor?"
Profesor reče: "Ništa mi niste odgovorili."
Učitelj se nasmije: "Cijeli dan sam odgovarao na pitanja mnogih ljudi. Da ste pazili,
razumjeli biste. Ali iziđimo! Pođimo u vrt, gdje sjaji pun Mjesec, a noć je prekrasna."

Učitelj mu tada pokaže čempres. Drvo je čempresa stajalo visoko dodirujući Mjesec.
Mjesec je bio isprepleten s njegovim granama. "Pogledajte ovaj maleni grm."
Ali profesor upita: "O čemu govorite? Jeste li zaboravili moje pitanje?"

"Upravo odgovaram na vaše pitanje. Ovaj grm i ovaj čempres žive već godinama u
mom vrtu. Nikad nisam čuo da grm pita čempres: "Zašto nisam poput tebe?" Niti sam
čuo da čempres kaže grmu: "Zašto nisam kao ti?" Čempres je čempres, a grm je grm.
Oba su sretni da su ono što jesu."
Evidentirano

\"Šah,poput ljubavi, poput glazbe, ima moć učiniti ljude sretnim\" .... S.Tarrasch

\"Istina je zemlja koja nema staze\" .... Jisshu Krishnamurti

\"Ego je ledeni brijeg. Otopite ga u dubokoj ljubavi, tada će on nestati, a vi ćete postati dio oceana.\"
Osho
Gulliver
Kralj
*
Offline Offline

Postova: 7.613


"Život je samo most. Ne gradi kuću na mostu."

Chesspect: +17739

« Odgovor #127 na: 10-11-2013, 02:10:19 »
+1

"TO SE DOGAĐA OVCAMA"

Neki čarobnjak koji je živio visoko u planinama imao je mnogo ovaca. Kako bi
izbjegao da ima sluge, kako bi izbjegao da se netko brine za ovce i traži ih cijeli dan kad
se izgube u šumi, on je hipnotizirao sve ovce i svakoj ispričao drukčiju priču. Svakoj je
dao drukčiji um.

Jednoj je rekao: "Ti nisi ovca, već čovjek. I zato se ne moraš bojati da će te jednog
dana ubiti, da će te žrtvovati kao druge ovce - one su samo ovce. Ne brini se kad se budeš
vraćao kući." Nekima je rekao: "Ti si lav, a ne ovca." Drugima je rekao da su tigrovi. I od
toga dana čarobnjak je bio miran. Ovce su se počele ponašati u skladu s umom koji su
dobile.

Mogao ih je ubijati, svakoga dana ubio bi poneku ovcu sebi za hranu, za hranu svojoj
obitelji. A ovce koje su vjerovale da su lavovi, ljudi ili tigrovi samo su gledale i cerekale
se: "To se događa ovcama." Ali nisu se bojale, bile su lavovi... sve vrste umova bile su
usađene u njih.
Evidentirano

\"Šah,poput ljubavi, poput glazbe, ima moć učiniti ljude sretnim\" .... S.Tarrasch

\"Istina je zemlja koja nema staze\" .... Jisshu Krishnamurti

\"Ego je ledeni brijeg. Otopite ga u dubokoj ljubavi, tada će on nestati, a vi ćete postati dio oceana.\"
Osho
Gulliver
Kralj
*
Offline Offline

Postova: 7.613


"Život je samo most. Ne gradi kuću na mostu."

Chesspect: +17739

« Odgovor #128 na: 28-07-2014, 20:20:58 »
+1

- Što je ljubav?
- Potpuna odsutnost straha - odgovorio je učitelj.
- Čega se to plašimo?
- Ljubavi - odgovorio je učitelj.
Evidentirano

\"Šah,poput ljubavi, poput glazbe, ima moć učiniti ljude sretnim\" .... S.Tarrasch

\"Istina je zemlja koja nema staze\" .... Jisshu Krishnamurti

\"Ego je ledeni brijeg. Otopite ga u dubokoj ljubavi, tada će on nestati, a vi ćete postati dio oceana.\"
Osho
Gulliver
Kralj
*
Offline Offline

Postova: 7.613


"Život je samo most. Ne gradi kuću na mostu."

Chesspect: +17739

« Odgovor #129 na: 23-08-2015, 10:16:53 »
+1

Etički kodeks sjevernoameričkih Indijanaca

1. Ustani sa Suncem i pomoli se. Moli se sam. Moli često. Veliki Duh će slušati, samo ako ti govoriš.

2. Budi tolerantan prema onima koji su se izgubili na putu. Neznanje, ljutnja, ljubomora i pohlepa izlaze iz izgubljenih duša. Moli se za njih da pronađu vodstvo.

3. Traži sebe, kroz sebe. Ne dozvoli drugima da upravljaju tvojim putem. To je tvoj put i samo tvoj – Drugi mogu ići s tobom, ali niko ne može ići umjesto tebe.

4. Ophodi se prema gostima u kući s puno obazrivosti. Posluži ih sa najboljom hranom, daj im najbolji ležaj, odnosi se prema njima s poštovanjem i čestitošću.

5. Ne uzimaj što nije tvoje, bilo od neke osobe, zajednice, divljine ili nečije kulture. Nije zasluženo i dano. Nije tvoje.

6. Poštuj sve što postoji na Zemlji, bilo ljude bilo biljke.

7. Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.

8. Nikada ne govori loše o drugima. Negativna energija koju time odašilješ u univerzum vratit će ti se višestruko.

9. Svi ljudi čine greške. Sve greške mogu biti oproštene.

10. Negativne misli uzrokuju bolesti uma, tijela i duha. Vježbaj optimizam.

11. Priroda nije naša, ona je dio nas. Ona je dio naše svjetovne porodice.

12. Djeca su sjeme budućnosti. Sadi ljubav u njihova srca i zalijevaj ih  mudrošću i učenjima života. Dok rastu, daj im mjesto da rastu.

13. Izbjegavaj ranjavanje srca drugih. Otrov tog bola će se vratiti tebi.

14. Budi iskren u sva vremena. Iskrenost je ispit nasljeđa i dosljednosti unutar ovog univerzuma.

15. Drži sebe u ravnoteži. Svoje umno Ja, Duhovno Ja, Emocionalno Ja, i Tjelesno Ja. Sva trebaju biti jednako snažna, čista i zdrava. Jačaj tijelo da ojačaš um. Rasti bogato u duhovnosti, da izliječiš emocionalne rane.

16. Donosi svjesne odluke, kao što ću i kakav biti, kako ću djelovati i nositi se sa svojim djelima. Budi odgovoran za svoja djela.

17. Poštuj privatnost i osobni prostor drugoga. Ne diraj tuđe vlasništvo, pogotovo ne diraj svete i duhovne relikvije. To je zabranjeno.

18. Budi prvenstveno iskren prema sebi. Ne možeš biti pažljiv i pomoći drugima, ako nisi pažljiv prema sebi i ne pomažeš prvo sebi.

19. Poštuj tuđa vjerska opredjeljenja. Ne sili druge da vjeruju u tvoje.

20. Dijeli svoju dobru sreću. Dijeli i sudjeluj u davanju milostinje.


(Preuzeto sa Vedriduh.com)
Evidentirano

\"Šah,poput ljubavi, poput glazbe, ima moć učiniti ljude sretnim\" .... S.Tarrasch

\"Istina je zemlja koja nema staze\" .... Jisshu Krishnamurti

\"Ego je ledeni brijeg. Otopite ga u dubokoj ljubavi, tada će on nestati, a vi ćete postati dio oceana.\"
Osho
Gulliver
Kralj
*
Offline Offline

Postova: 7.613


"Život je samo most. Ne gradi kuću na mostu."

Chesspect: +17739

« Odgovor #130 na: 23-08-2015, 10:53:46 »
+1

Tko kaže da ova tema baš neizbježno mora biti teška i kontemplativna? Može se to ponekad izreći i u šaljivom tonu; npr:


10 ZEN PRAVILA

1. Ne hodaj iza mene, ne mogu te voditi. Ne hodaj ispred mene, ne mogu te slijediti. Ne hodaj pored mene jer je staza uska. U stvari, odjebi i pusti me na miru.

2. Put od tisuću milja počinje praznom gumom i zakuhanim motorom.

3. Seks je kao zrak - nije ti bitan sve dok te ne zadesi nejebica.

4. Nikad ne zaboravi da si jedinstven. Baš kao i svi drugi.

5. Ako misliš da nikoga nije briga jesi li živ ili mrtav, probaj ne platiti par rata kredita.

6. Prije nego kreneš pljuvati po nekome, probaj hodati kilometar u njegovim cipelama. Ako ga onda popljuješ, bit ćeš kilometar daleko i imat ćeš njegove cipele na nogama.

7. Daj čovjeku ribu i jest ce cijeli dan. Nauči ga ribariti, pa će cijeli dan sjediti u čamcu i piti pivo.

8. Iskustvo je ono što imaš kad ti više ne treba.

9. Ne propusti nijednu priliku da začepiš gubicu.

10. Rađamo se goli, mokri i gladni i pljuskaju nas po guzici... a onda sve postane još gore.

 Grin
Evidentirano

\"Šah,poput ljubavi, poput glazbe, ima moć učiniti ljude sretnim\" .... S.Tarrasch

\"Istina je zemlja koja nema staze\" .... Jisshu Krishnamurti

\"Ego je ledeni brijeg. Otopite ga u dubokoj ljubavi, tada će on nestati, a vi ćete postati dio oceana.\"
Osho
Gulliver
Kralj
*
Offline Offline

Postova: 7.613


"Život je samo most. Ne gradi kuću na mostu."

Chesspect: +17739

« Odgovor #131 na: 10-10-2016, 11:21:31 »
+1

DVORAC S OGLEDALIMA

Nekada davno živio je jedan kralj koji je imao ogroman dvorac, ali je taj dvorac bio prilično čudan. Iznutra je bio prekriven ogledalima - po zidovima, podovima, svodovima - svuda na tisuće ogledala!

Jednoga dana kada nikoga nije bilo u dvorcu, odnekud dotrča neki pas i uđe u dvorac. Iznenađen nepoznatim mjestom, poče se osvrtati oko sebe. Na svoj užas shvati da je okružen mnoštvom pasa. Bili su posvuda i bilo ih je bezbroj. S namjerom da se zaštiti od njih, pas im pokaza zube, no u istom trenutku i ostali psi pokazaše zube. On poče režati kako bi ih zaplašio. Kao odgovor na to, svi psi oko njega počeše režati.

Vidjevši to, pas je već bio sasvim siguran kako mu je život u opasnosti i počne lajati. No čim je zalajao, i ostali psi počeše lajati na njega. Što je on jače lajao, to su i oni bivali sve glasniji.
Sutradan ujutro, dvorani su našli nesretnog psa kako leži mrtav, sam samcat. Osim njega u dvorcu nije bilo nikoga. Tek milijuni ogledala kojima je bio okružen. Nitko se nije borio s njim, zato što nikoga nije ni bilo.

Ipak, on je vidio sebe u ogledalima i to ga je preplašilo do smrti. Kada se počeo boriti, odrazi u ogledalima su takođe počeli da se bore... Uginuo je u borbi s milijunima vlastitih odraza koji su ga opkoljavali sa svih strana.

A da je samo jednom prijateljski mahnuo repom, svi psi iz ogledala bi uzvratili i to bi bio srdačan susret...

Evidentirano

\"Šah,poput ljubavi, poput glazbe, ima moć učiniti ljude sretnim\" .... S.Tarrasch

\"Istina je zemlja koja nema staze\" .... Jisshu Krishnamurti

\"Ego je ledeni brijeg. Otopite ga u dubokoj ljubavi, tada će on nestati, a vi ćete postati dio oceana.\"
Osho
Gulliver
Kralj
*
Offline Offline

Postova: 7.613


"Život je samo most. Ne gradi kuću na mostu."

Chesspect: +17739

« Odgovor #132 na: 24-10-2017, 11:07:10 »
+1

San i buđenje

Jednog su dana guru i njegov mrzovoljni učenik sjedili u prljavom, pretrpanom restoranu, čekajući da im donesu jelo.

- Po čemu si ti imalo različit od mene? - promrmlja učenik - mi smo obojica samo dva starca što nestrpljivo čekaju da budu posluženi.
- To je istina. - odgovori mu guru.

- Obojica vidimo istu sobu. - produži učenik - Živimo u istom svijetu. Uopće nema nikakve razlike.
Guru odmahnu glavom i reče:
- Ti kažeš da mi živimo u istom svijetu, ali nije tako. Tvoj svijet je privatan, osoban; nitko ne može ući u njega. Sačinjen je od osobnih sjećanja, želja, osjećaja i snova. Moje svijet nije privatan i otvoren je za sve i svih. Vječan je i lišen granica. U njemu ne postoji ništa što mogu proglasiti svojim. Gdjegod da pogledam, ja vidim ljubav, povjerenje, istinu, vječnost.
  Učenik na to odvrati s uobičajenim tonom prigovaranja:
- Ako je tvoj svijet toliko bolji od moga, čemu se uopće trudiš dolaziti ovdje?
- Zato što je tvoj svijet samo san. - odgovori guru tiho - A veseli me kada se tko probudi.

Evidentirano

\"Šah,poput ljubavi, poput glazbe, ima moć učiniti ljude sretnim\" .... S.Tarrasch

\"Istina je zemlja koja nema staze\" .... Jisshu Krishnamurti

\"Ego je ledeni brijeg. Otopite ga u dubokoj ljubavi, tada će on nestati, a vi ćete postati dio oceana.\"
Osho
 Str: 1 ... 7 8 [9]
  Ispis  
 
Skoči na:  


Copyright © 2010-2017 Šah.hr. Sva prava pridržana.

eMail
Pokreće MySQL Pokreće PHP Powered by SMF 1.1.21 | SMF © 2006-2009, Simple Machines Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!