Zen (i srodne) priče

[Gulliver]

Majstor, učenik i prosjak

Majstor i učenik naiđoše na slijepca koji je sjedio na pločniku i prosio.
Majstor reče: “Daj čovjeku milostinju.”
Učenik spusti novčić u prosjakov šešir.
Majstor reče: “Trebao si dodirnuti svoj šešir u znak poštovanja.”
“Zašto?”, upita učenik.
“To uvijek treba činiti kad se daje milostinja.”
“Ali čovjek je bio slijep.”
“Nikad se ne zna”, reče Majstor. “Možda je bio varalica.”

[Gulliver]

Greške

Učeniku koji se bojao da će pogriješiti, Majstor reče:
“Oni koji ne čine greške čine najveću moguću grešku – ne pokušavaju ništa novo.”

[Gulliver]

Kovač i šegrt

“Kad govorite o Stvarnosti”, reče Majstor, “pokušavate smjestiti neizrecivo u riječi,
tako da će vaše riječi sigurno biti pogrešno protumačene. Tako ljudi koji čitaju iskaz
Stvarnosti zvani Pisma postaju glupi i okrutni jer ne slijede zdrav razum već ono što
misle da Pisma govore. Za ilustraciju je imao savršenu usporedbu:
Seoski kovač našao je šegrta voljnog da naporno radi za malu plaću. Odmah ga je
počeo podučavati: “Kad izvučem kovinu iz vatre, položiću je na nakovanj; i kad
klimnem glavom ti udri po njoj čekićem.” Šegrt je učinio točno ono što je mislio da
mu je rečeno. Sljedećeg dana on je bio seoski kovač.

[Gulliver]

Smirenost

“U čemu je tajna tvoje smirenosti?”
Majstor reče: “U svesrdnoj suradnji sa neizbježnim.”

[Gulliver]

Vrata

Majstorov odnos prema društvenoj službi je bio zbunjujući. Nekad je u potpunosti bio
za to. Nekad se činilo da mu je svejedno.
Objašnjenja koja je nekad davao za ovu nedosljednost su bila podjednako zagonetna.
Rekao je:
“Onaj koji želi činiti dobro mora pokucati na vrata.”
“Za onog koji voli, vrata su uvijek otvorena.”

[Gulliver]

Vrijeme i misli

Turist reče: “Ljudi u vašoj zemlji su siromašni. Ali nikad ne izgledaju obuzeti
mislima.”
Majstor reče: “To je zato što nikad ne gledaju na sat.”

[Gulliver]

Smijeh

Nije bilo ničeg pompoznog u vezi majstora. Divlji, neobuzdani smijeh razlijegao se
svaki put kad je govorio, na zaprepaštenje onih koji su svoju duhovnost – i sebe same
držali uzvišenim.
Jedan razočarani posjetitelj reče: “Taj čovjek je klaun!”
“Ne, ne”, reče učenik. “Pogrešno ste razumjeli: klaun vas navodi da se smijete njemu,
Majstor vas navodi da se smijete sebi.”

[Gulliver]

Providnost

“Kako čovjek da nauči uzdati se u Providnost?”
“Uzdanje u Providnost”, reče Majstor, “je kao kad uđete u skupi restoran bez pare u
džepu i pojedete gomile ostriga nadajući se da ćete naći biser kojim ćete platiti
račun!”

[Gulliver]

Metoda

“Već sam četiri mjesea s tobom i još mi nisi dao nikakav metodu ili tehniku.”
“Metoda?”, upita Majstor. “Za što ti, zaboga, treba metoda?”
“Da zadobijem unutrašnju slobodu.”
Majstor se valjao od smijeha. “Trebaće ti zaista velika vještina da se oslobodiš
uspomoć zamke zvane ‘metoda’”, rekao je.

[Gulliver]

Duhovna obnava i majstor

Kad je jedan učenik prigovorio da Majstorovoj duhovnosti treba obnova, Majstor
se glasno nasmijao. Tada je ispričao priču o studentu koji je rekao: “Zar nemate nekih
novijih knjiga o anatomiji? Ove su stare bar deset godina.”
Prodavač knjiga mu reče: “Pazi sinko, u zadnjih deset godina nijedna kost nije dodata
ljudskom tijelu.”
“Niti je”, doda Majstor, “bilo kakvih dodataka ljudskoj prirodi u zadnjih deset tisuća
godina.”

[Gulliver]

Nema veze

Majstor je išao niz ulicu kad je neki čovjek izletio kroz vrata i njih se dvojica snažno
sudariše.
Čovjek je bio van sebe od gnjeva i eksplodirao je sipajući uvrede. Majstor se malo
nakloni, prijatno se nasmija, i reče: “Prijatelju moj, ja ne znam koji je od nas
odgovoran za ovaj susret, ali nemam namjeru tratiti vrijeme na istragu. Ako sam
ja naletio na tebe, molim te oprosti mi; ako si ti naletio na mene, nema veze.”
Tada se, uz još jedan osmijeh i naklon, udalji.

[Gulliver]

Kamenje

Socijalna radnica se požalila Majstoru. Koliko je samo dobra mogla učiniti za
siromahe, samo da nije morala trošiti toliko vremena i energije štiteći sebe i svoj rad
od kleveta i nesporazuma.
Majstor je pažljivo slušao, i odgovorio jednom rečenicom: „Nitko ne baca kamenje na
golo drveće.“

[Gulliver]

Obožavanje

Majstor nije bio predan praksi obožavanja.
Kad su ga upitali o tome, rekao je:
„Svjetiljka gubi na svom sjaju kad je postavljena pored sunca; i najviši hram izgleda
tako sitno u podnožju Himalaja.“

[Gulliver]

Partija pokera

Majstor je volio igrati karte i jednom je presjedio cijelonoćno bombardiranje potpuno
unesen u igranje pokera sa nekim od svojih učenika. Kad su napravili pauzu da nešto
popiju, razgovor se okrenuo ka temi smrti.
„Kad bih umro usred ove igre, šta biste vi uradili?“, upitao je Majstor.
„Šta bi ti volio da uradimo?“
„Dvije stvari. Prvo: da sklonite tijelo.“
„A drugo?“
„Da podijelite karte“, reče Majstor.

[Gulliver]

Ćilimar i sufi

„Zašto više ljudi nije prosvijetljeno?“
„Zato što ne traže istinu nego ono što im paše“, reče Majstor.
Ovo je objasnio pomoću jedne sufijske priče:
Čovjek kojem je trebao novac htio je da proda ćilim na ulici. Prvi čovjek kojem ga je
pokazao, rekao je: „To je grub ćilim i vrlo pohaban.“
I kupio ga je vrlo jeftino.
Samo minutu kasnije kupac reče drugom čovjeku koji je naišao: „Evo ćilima mekog
kao svila, nema ga takvog nigdje.“
Sufi koji je vidio tu scenu reče: „Molim te ćilimaru, stavi me u svoju čarobnu kutiju
koja pretvara grubi ćilim u meki, a kamenčić u dragulj.“
„Čarobna se kutija, naravno“, doda Majstor, „zove vlastiti interes; najefikasnije oruđe
na svijetu za pretvaranje istine u obmanu.“