Znam sve te definicije, i ni jedna mi nije kompletna jer kao prvo zasto mora zrtva, kao drugo ne mora nuzno da vodi ka matu itd. Znaci kad se globalno pogleda kombinacija je svaka varijanta koja dovede do znatno bolje pozicije osim onih koje nastaju zbog grube greske protivnika. Znaci gledano globalno svi potezi koji se igraju tako da je pozicija egal su pozicioni potezi a svi oni potezi i varijante koje dovedu do prednosti su kombinatorski potezi. Znaci drugim recima cak i poziciona igra dovodi do kombinacije na kraju ako je precizna i istinita. E sad sve to sto sam napisao nekako kad bi moglo da se pretoci u recenucu dve da dobije formu definicije.
Ako mi dozvoliš na početku mali komentar na, citiram:
gledano globalno svi potezi koji se igraju tako da je pozicija egal su pozicioni potezi a svi oni potezi i varijante koje dovedu do prednosti su kombinatorski potezi. Znaci drugim recima cak i poziciona igra dovodi do kombinacije na kraju ako je precizna i istinita. Kako ovdje npr. definirati "istinitost" pozicione igre? Grub previd ili odličan potez podjednako su "istinte" pojave, pojavili se oni bilo "ničim izazvani", bilo kao dio kombinacije ili pak pozicionog laviranja ili "nadmudrivanja". Pretpostavljam da tu misliš na "ispravnu" pozicionu igru (u smislu korektnosti)?
Osim toga precizna poziciona igra naravno može, ali i ne mora nužno dovesti do kombinacije već joj katkad prvenstveni cilj može biti sitna poziciona prednost na kraju niza pozicionih manevara, a ta prednost će ponekad zahtjevati još na desetke preciznih poteza da se ostvari pobjeda.
Također mislim da ne stoji tvrdnja da su "pozicioni potezi", za razliku od "kombinatorskih poteza", svi oni koji "se igraju tako da je pozicija egal". Igrač može doći u odlučnu prednost i isključivo poziciono pravilnom igrom, sistematski koristeći slaboće u protivničkoj poziciji, a bez da je pritom "i primirisao" kombinaciju (gdje kombinacija može, uslijeditii kao logična "kruna" pozicione nadmoći, a o čemu nas je još davnih dana poučio Morphy, ali isto tako može biti i "samoj sebi svrha", tj.ostvarenje odlučne prednosti isključivo pozicionim sredstvima, čemu je savršena ilustracija "zugzwang-besmrtna partija" Samisch-Nimzovich, Kopenhagen 1923.) - ne treba ići dalje od, npr. niza poteza u kojem crni vuče samo Sg8-f6 i natrag, a bijeli se dotle, nesmetan, zdravo razvija i postavlja sve figure u matni napad. Primjer jest možda malo "sirov", ali dovoljno dobro ilustrira poantu.
Na kraju balade, i tu se slažem s tvojim zaključkom, ako izuzmemo grube previde što omogućuju direktan dobitak koji čak i ne mora uključivati kombinaciju, poziciona prednost gotovo bez izuzetka i mora kao preduvjet biti prisutna kao "uvertira" korektnoj kombinaciji.
U svakom slučaju nisi ni prvi ni zadnji koji se hrve s definicijom kombinacije - ponekad se čini da je lakše izvesti efektnu kombinaciju nego je dobro definirati. Igor Bondarevski u svojim
"Kombinacijama u središnjici" u uvodu i sam priznaje da to nije nimalo lak zadatak, da bi na kraju uvodnika pokušao ovom definicijom koja je gotovo istovjetna onoj Botvinikovoj, a koja nas također na kraju ostavlja u nedoumici po pitanju žrtve, tj. je li žrtva kao takva baš
neizbježan element kombinacije?:
"Forsirani manevar ili forsirane manevre, povezane sa žrtvom, nazivamo kombinacijom." Vladimir Vuković u uvodnom poglavlju svoje knjige "Škola kombiranja" piše u slijedećim odlomcima upravo o nevoljama s tom definicijom da bi nam, u pokušaju izbjegavanja nekih elementarnih manjkavosti definicija drugih koji su to pokušali, na kraju odlomka ponudio svoju definiciju koja je, bar za moj pojam, svakako jedna od najprihvatljivijih i najbližih "duhu" kombinacije od mnogobrojnih ponuđenih (a tih nije malo). Hoćeš li je prihvatiti ili ne, naravno, odluči sam:
Kombinirati znači sračunato sastavljati elemente ili skupine elemenata u cjelinu, ali takva definicija ne određuje dovoljno šahovske kombinacije. Ali s definicijama je uopće muka jer ima pojava koje je teško točno odrediti riječima. Pogledajte npr. kako su se mučili sovjetski majstori I.Maizelis i M.Judovič, dajući u knjizi "Učebnik šahmatnoj igri" slijedeću definiciju šahovske kombinacije:
"Kombinacija - to je taktički manevar svoje vrste, kome je cilj da na najjasniji i najuvjerljiviji način iskoristi nepovoljne po protivnika osebujnosti u rasporedu figura. U osnovu kombinacije sadržani su često neočekivani i na prvi pogled neobični potezi, koji jednim udarom mijenjaju situaciju na ploči."
Ponajprije valja opaziti, da se riječima "taktički manevar svoje vrste" ništa ne objašnjuje, a još manje točno određuje. Dalje: "najjasniji i najuvjerljiviji način" jest nesumnjivo subjektivan pojam. I konačno, cijela prva rečenici definira otprilike razboriti šahovski potez (npr. i uzimanje dame, koju je protivnik previdio), a ne šahovsku kombinaciju. Druga rečenica već zbog onog "često" (tj. ne uvijek) nema definicione snage, a osim toga sadrži pridjeve "neočekivan" i "neobični" koji zavise od subjektivne ocjene.
Mjesto ove i drugih sličnih neuspjelih definicija pokušat ću da na pravilniji način odredim šahovsku kombinaciju kao akciju po planu, koja sadrži barem jedan potez s naročitim djelovanjem, jačim ili višestranijim od djelovanja prosječnog poteza u šahovskim partijama.
Za razumijevanje ove definicije valja još odrediti "akciju po planu" - pojam širi od pojma kombinacije: akciju po planu vodi igrač. kad u cilju postizanja što boljeg ishoda partije, a na osnovu osebujnosti u rasporedu materijala na ploči, sastavlja vlastite poteze i poteze protivnika, koje očekuje, u sračunatu cjelinu.
Šahovska je kombinacija prema tome posebna vrsta planske igre, a po naravi stvari zavisna je i od poteza protivnika.
(itd.)
