"Hrvatske zdravice" 
Naši su se djedovi znali okupljati u raznim prigodama oko stola, što je bila prilika da se ispije pokoja zdravica.
Nazdravljalo se je svemu, prvenstveno Domaćinu, Domaćici, Prijateljima oko stola, gospojama, gospođicama .....
a u raznim prilikama : imendani, rođendani, zaruke, vjenčanja, doček Nove godine ......
Iz knjige:"
Nazdravičar i govornik za sve prilike života"
Zbirka ozbiljnih i šaljivih nazdravica i prigodnih govora.
Iz uvoda: " Rieč pospješuje djelo, lijepa je rečenica, a da je i istinita, ponajbilje se možemo uvjeriti, kad slavimo kakovu svečanost,
jer upravo riečju označujemo njezinu pravu važnost i svrhu i podajemo joj neko više značenje.
.Pa nije tako samo kod velikih nego i kod najjednostavnijih ili nižih svetkovina.
Prigodni govori udešuju se prema naravi same svečanosti"
"Kratko i jezgrovito" glavno je pravilo svakog govornika, jer pravo veli Kačić: Duga pjesma u vinu sramota.
Dugim govorima često govornici zlorabe strpljivost slušatelja, a to ne valja.
Naš Preradović predlaže da se drži samo pet zdravica u pjesmi " Pet čaša".
Prva zdravica ide svakako domovini:
" Tvojoj žrtvi krvca naša,
Tvojoj sreći prva čaša"
Druga nazdravica ide slavnim mrtvima:
"Da oživi duh njihovi
i u nas se da ponovi"
Treća zdravica ide rodoljubima, kojima narod na srdcu leži i koji sve sile ulažu na dobrobit svoga naroda, jednom rječju koji:
" Za dom i narod rade
Bog da život dug im dade"
Četvrta zdravica zabludjelim sinovima, koji se odmetnuše od svoje domovine, te lutaju kao izgubljene ovce.
" da se vrate Domovini"
Peta:
" Petu čašu svaki svomu,
što na srdcu leži komu,
Bila ljuba, bilo zlato,
Od Boga mu budi dato !"
Evo par takvih prigodnih:
Pozdrav Domaćina svojim prijateljima 
Moji vrijedni prijatelji!
Bacho bog zaštitnik vinove loze zaista će se danas uzradovati dok se njegovih štovatelja toliko sakupilo ,
a ja u ime ksenijskoga Zeusa, zaštitnika veseljaka , otvaram današnju našu sjednicu i pozdravljam Vas srdačnim:
Dobro došli! Moje riječi su slabe, a da bi mogao izreći sve , što mi u ovaj čas srdce ćuti,
ponajviše zahvalnost na dokazu prijateljstva i časti, koju meni i mojima iskazujete.
Danas ćemo se gospodo zabavljati rješavanjem jedne zadaće. Ne mislite, da je to kakova matematička progresija.
Nije, već su to predlozi moje vlade u kuhinji, a mi ih moramo riješiti.
Razvedrite svoja mrka lica , jer ne kanite valjda mirisne lovorov vience ostaviti istom svojemu pepelu i živo prionite oko rješavanja.
Živite, ja ću već doći, viče smrt povukavši nas ledenom rukom za uho - luda se brine što će nam sutra biti.
Nadajući se od Vas najpovijnijem rješenju, iz srdca kažem : Dobar Vam tek !
Na Badnji dan Slavno drušvo !
Kuda god okom krenem, svuda vidim vesela i rumena lica. A što je uzrok tomu veselju i rumenilu ?
Zar nas pali žar čarnih očiju naše domaćice? Da , žarke su ?
Možda nam razžariše lica traci iskrena zadovoljstva našeg domaćina koji nas tako veselo motri oko stola ? Da , bit će i to!
Ili doprinaša rumenilu našem odsjev kore s pečena purana, koji se pred nama žari? Da , zanimljiv je!
Možda nas raspaljuju vatrene iskrice rumena vinca, koje tako gladko teče niz naša grla! da divno je!
I čarne oči i zadovoljstvo i žar purana i vatrene iskrice, sve nas to veseli i razblažuje;
ali najvećim uzrokom radosti naše jest misao, da se približuje čas, kad će se roditi naš Spasitelj,
te kad ćemo veseli i radostni zapjevati divnu pjesmu: Narodi nam se kralj nebeski !
Stoga ja nazdravljam zdravicu onomu članu našeg društva, koji će prvi o ponoći viknuti:
Gospodo, polnoć je , narodi se kralj nebeski! "
A zagvalit će se taj član na zdravici onda, kada se svi vratimo s polnoćke, te nastavimo još koje vrijeme ovdje naše veselje...
Da Bog da sretno !
Na Novu godinu 
Preštimana i zebrana gospoda !
Na tom mladom letu veselimo se!
Najprvić se budemo svi skupa zahvaliti gospodinu Bogu, kaj nam je dal doživeti novo leto vu zdravlju i veselju i vu svem obilju.
Hvala mu i dika budi.
Drugoč pak hvala našemu ljubljenom domaćini i njegovoj punoj pivnici, kaj bumo mogli biti pri njem prav veseli, djedjerni,
onak kak se to šika za poštene ljude;
a tretić hvala tulikajše našoj kuharici, koja je pod komandom naše poštovane domaćice nakuhala i napekla svake
fele jušnatoga, mesnatoga i meljnatoga dugovanja, s kojim budemo naš po volji ugodili našim zvedljivim želudcem.
Zdignimo oda svi pune kupice v rukah, pak predi nek se ozbiljno primemo ovoga dugovanja, pod kojim se naš stol zvija,
poželimo našim dragim domarom i njih celoj pajdašiji sretno novo leto, da jim bu leto celo sve selo veselo,
a i mi svi da ž njimi u vu poštovanju i slogi većkrat ovak pobožno i vu strahu Božjem koju kupicu vinčeka strusimo i koji komad pečenčice potrošimo.
Daj Bog da bi tak navek bilo, kak je danas, na tom mladom letu svega obilja!
A vezda kak smo rekli, tak naj bu ! Vun!
